Golgota

"...Jest!Bosna ta zemlja bezkrajne ljepote,Nosi kroz sav život tragove Golgote,I njivama njenim,šumama i vodom-Struji moćni drhtaj,u kojem se sliva-Sva radost i bieda golema i siva...."

31.12.2008.

Otče naš





Otče naš, o Bože svemogući,
Koji jesi gore na nebesih,
Odkud si se, svietom ravnajući,
U tolikih javljao čudesih,
Ter su ljudi veličanstvu tvome
Već i onda žrtve žrtvovali,
Dok su jošter u neznanju svome
Jupitrom te il Perunom zvali,
Ko što i sad padaju preda te
I gdje led se širi na sve strane,
I gdje divno južno cvieće cvate
Tamarinde, palme i banane.

Nek se svuda sveti ime tvoje,
Neponjatno, tajno, veličajno,
I nek dodje usred slave svoje
Na tu zemlju kraljevstvo ti bajno,
Da ti ljudi budu djeca prava,
Sitan odlik silnog bića tvoga,
Da potamni ljaga im krvava
Zlokobnoga grieha iztočnoga,
I da vazda vrhu drugog svega
Preponizno slave samo tebe,
I da ljube svoga iskrnjega,
Brata svoga, kao sama sebe.

Neka bude vječna slava tvoja
Svud na zemlji, kao na nebesih,
Što se javlja dokazi bez broja
U lahorcu i u zemljotresih,
Da nam kaže tvoju volju svetu,
Nedohitnu našem slabom umu,
Koj' se gubi u svome poletu,
Kao dašak u oluje šumu,
Ter smo samo u čudu i strahu
Radi svoga silnoga neznanstva,
Pa ko crvi gmižemo u prahu
Pred otajstvom tvoga veličanstva.

Daj nam, otče, kruha svakdanjega
Bar toliko, što nam žicu treba,
Jer bitisat ne mogu bez njega
Sinci zemlje, kao svetci neba;
Ali daj nam i božanske hrane,
Da nas za njom mine vječna želja,
Daj nam sladke i nebeske mane,
Živog kruha svetog evangjelja,
Da se njime okriepi nam duša,
Koja dosta trpi i očaja,
Da bar malko već na zemlji kuša
Slasti tvoga nadzemaljskog raja.

I oprosti naše duge samo,
Dobri Bože, nama nevoljnikom,
Ko što i mi rado opraštamo
Na tom svietu svim našim dužnikom;
Velika je naša krivnja stara,
Al je tvoja milosrdnost veća,
I sve, što se na toj zemlji stvara,
Sve nas vazda samo na nju sjeća:
Ti nam nebo vedriš i oblačiš.
Ti nam daješ tamu i svjetlinu,
Sniegom, cviećem zemlju nam presvlačiš,
Blažiš zimu, suzbijaš vrućinu.

I u napast ti nas ne uvedi,
Da se tebe drzko odreknemo.
Pa da onda u užasnoj biedi
Za svu vječnost ludo poginemo;
Već nas puti k primjeru jedinom,
Što ga vječna povjestnica znade,
Da sa tvojim razapetim sinom
Podnosimo sve nam težke jade;
Pa kad na nas nevolje se slože,
Krst će nama biti spasa znamen,
Svemogući, vjekovječni Bože,
Izbavi nas uviek od zla! Amen.



Dr. August Harambašić

Golgota
<< 12/2008 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
16491

Powered by Blogger.ba