Golgota

"...Jest!Bosna ta zemlja bezkrajne ljepote,Nosi kroz sav život tragove Golgote,I njivama njenim,šumama i vodom-Struji moćni drhtaj,u kojem se sliva-Sva radost i bieda golema i siva...."

03.01.2009.

Kratak pregled hrvatske muslimanske književnosti u Bosni i Hercegovini



Salih Alić






Udrugoj polovici XIX. stoljeća pojavila se je hrvatska muslimanska književnost u Bosni i Hercegovini, koja se je podpuno preorientirala s iztočne književnosti pisane pod utjecajem njenim. Ova hrvatska muslimanska književnost počela se je okrepijivati na izvorima hrvatskog Parnasa, težiti se sve više i jače književnosti, koja se piše u hrvatskim krajevima preko Save.

Postojala je međutim bujna književnost muslimanskih Hrvata na orientalnim jezicima: turskom, arabskom i perzijskom još počev od prve pojave islama u Bosni i Hercegovim Ćitav niz književnika i naučnih radnika, koje obradiše Dr.Bašagić i Handžić, iztaklo se svojim radom i pronielo slavu hrvatskom imenu na islamski Iztok. Treba samo ogledati Bašagiće »Bošnjake i Hercegovce u islamskoj književnosti« ili Handžićev »Književni rad bos.-herc. muslimana«, pa da ostanemo zadivljeni prema obilnom i mnogostrukom kulturnom stvaralačtvu muslimana Hrvata. Nu mi se time ovdje ne ćemo baviti nego iztičemo da već pod kraj XVI. stoljeća nailazimo i na na raniji spomenik hrvatske muslimanske narodne didaktično vjerske književnosti od nekih muslimanskih pjesnika, pisanih turskim slovima, a hrvatskim jezikom.

Počev od Hevasije i Kaimije pa preko pisca Duvanjskog arzuhala, Šefkije, Razije, Ilhamije, Karahodže i dr. srećemo sa množtvom književnih trudbenika, koji ne zaboraviše svoj narodni hrvatski jezik, nego ostaviše čitav niz umotvora, stupačnih širokom puku.

Sva ta književna stvaranja nisu imala Bog zna kakvu književnu toplinu, niti osobitu književnu vriednost, jer su manje - više sve građene po istom kalupu, poduprte oriantalnom mistikom.

Jasno je bilo da duh zapadno-europskog prosvjetiteljskog pravca nije mogao uhvatiti nikakva koriena među bosansko-hercegovačkim muslimanima Hrvatima. Tek nekako pred konac XIX. i početkom XX. stoljeća javlja se na pozornici nekoliko iztaknutih svietlih književnih imena, čija se djela i dandanas provlače kao svilene mri kroz hrvatsku književnost, koja se čita s užitkom. Među ta svietla imena ubrajaju se: dr. Savfet-beg Bašagić, dr. Hamid Šahinović-Ekrem, Osman Nuri Hadžić, Edbem Mulabdić, Adem-aga Mešić, Šemsudin Sarajlić i Abdul-rezak Hifzi-Bjelovac. Odmah iza te generacije usliedili su:Ahmed Muradbegović, Alija Nametak, Hasan Kikić, Husnija Čengić, Husein Muradbegović, Hamid Dizdar, Seid Orahovac, (rođen u Crnoj Gori), Džemiia Zekić, Mustafa Hadžigradčanović, Ismet Žunić, Munir Šahinović, Mehmedalija Dizdar (Mak), Musa Ćazim-Ćatic, Rasim Filipović, llijas Dobardžić i Salih Alić. Od ovih nekoliko nabrojenih imena, koja su svojim duhovnim tvorevinama osvietlali obraz bosansko-hercegovačkoj muslimanskoj hrvatskoj književnosti, iznieti ću u kratkim crtama njihova književna stvaranja.

Hifzi Bjelovac književnik i novinar, koji je pored svog književnog stvaranja bio pokretač i urednik revije »Novi vijek«. Iza svog prvienca »Sličice i profili«, izašao je s nekoliko snažnih romana, među kojima su najpoznatiji »Minka«, »Pod drugim suncem« i »Rene Logotetides«. »Minka« ih »Izčaureni leptiri«, kako je taj roman ... početku nosio ime, najbolji je od svih njegovih romana. U tom romanu iznesena je poviest jedne bogate hercegovačke obitelji, radi koje je pisac svojevremeno imao i sa sudom posla. Na vješt način i s puno lirskog raspoloženja, pisac je znao zadobiti liep broj čitalačke publike, koja ga je prozvala »bosanskim Pier Lottiem«. Ovaj njegov roman tiskan je u clvie knjige, a izdala ga je »Zabavna biblioteka«.

Ahmed Muradbegović pored pjesničkih i proznih radova, pretežno se bavi dramom. Njegove radnje »Mlinar Andrija«, »Biesno pseto«, »Majka«, »Na Božjem putu« i druge davane su u svim hrvatskim kazalištima, kao i u inozemstvu. Među najuspjelije sve dramske radnje dolazi »Na Božjem putu«, koja je na se privukla čitav kulturni sviet, jer se daje po mnogim europskim kazalištima. Neke njegove dramske radnje nagrađene su.

Šemsudin Sarajlić, koji je razsuo čitave nize novela po raznim hrvatskim časopisima, jedan je od riedkih pripovjedača Hrvatske Bosne. Njegov stil, kao i dobro poznavanje života bosanskih mahala, iznesen je u krijizi novela »Iz bosanske romantike«, koju je izdala »Matica Hrvatska«. Sarajlić je plodan i snažan pisac, koji nas upoznaje i mahalskim sokacima.

Alija Nametak, najsnažniji je od predstavnika najnovije bosansko - hercegovačke muslimanske hrvatske književnosti. Svojim lakim stilom, kao i građom motiva, zapanjuje nas liepim slikarskim ugođajima. Njegove prve novele »Bajram žrtava«, predstavile su ga odličnim piscem, pa mu je taj njegov prvienai donio slavu dobrog pripovjedača. Druga knjiga »Dobri Bošnjov još više je potvrdila njegov talenat, koji će ostati vječito uklesan zlatnim slovima na ploči hrvatskog Parnasa. Obje ove kn u ge izdala mu je »Matica Hrvatska«, čiji je suradnik još iz srednje škole, pa sve do dana današnjega. Nedavno je izdao knjigu »Ramazanske priče« u izdanju H. M. Kujunižlća u Sarajevu.

Hasan Kikić slikar je bosanskih šuma i mahale. Snažan i talentiran pisac ocrtao je u svojih nekoliko novela ljude s bosanskih brda, koji su pod režimima bivše države ne samo mrženi, već i zapostavljeni pljujući im u njihova glađu izmorena lica.

Husnija Čengić talentiran je pjesnik. Surađujući po najhrvatskijim listovima, dao je snažan zahvat u svom stvaralačkom radu. Pored pjesama napisao je i nekoliko dobrih novela, te jednu dramu. U zadnje vrieme počeo se opet javljati, pa bi bila dobit za hrvatsku književnost, da se ovaj pjesnik što češće javlja.

Hamid Dizdar izdao je dvie knjige pjesama »Arabeske« i »Urezi u kamen«. Iako mu je prva knjiga mnogo uspjelija, ipak ni ova druga nije zaostala za prvom. Uz pjesme piše i pripoviesti. Ima roman iz kojega je nekoliko poglavlja objavio u »Novom Beharu« i nekim sarajevskim dnevnicima.

Sait Orahovac (rođen u Crnoj Gori). Izdao je najviše zbirka pjesama, među kojima je najuspjelija »Usponi«. Njegove su pjesme lagane. Najuspjeliji je u obradbi motiva sa sela, kao »Balada o kravi Mrkulji« i drugim.

Džemila Zekić — hanumica, poslije davno umrle hrvatske pjesnikinje Umihane Čujdine, najpoznatija je hrvatska muslimanska pjesnikinja. Ova vrieđna hrvatska muslimanska pjesnikinja, bila je radi svog hrvatstva bačena iz srednje škole. Ali ona nije klonula dunom, već je marljivo nastavila radom kod svojih sestara muslimanki po mahalama, dokazujući im da su one krv od čiste krvi Hrvata. Svojim radom uspjela je među sestrama muslimankama biti voljena i cienjena pa je velika zasluga ove pjesnikinje, da joj se da vriedno mjesto među njenim sestrama muslimankama intelektualkama. Pjeva o mahali i njenim stanovnicima, kao i o hrvatskoj Herceg-Bosni.

Mustafa Hadžigrabčanović talentiran je i snpžan pjesnik. Obrađuje motive ljudi iz Podrinja s puno lirike. Izdao je zbirku pjesama »Bosna«. Surađuje po svim muslimanskim revijama, ponajviše u »Novom Beharu«.

Niaz Easulović nježan je i proćućen lirik. U svojim pjesmama pjeva o bolesnoj mladeži na grudima, pa je velika šteta da se ovaj talentirani pjesnik ne odpaše od pojasa ove vrste lirike. Ovdje je vriedno spomenuti i njegovog nedavno umrlog oca Nazifa Rasulovića, koji je izdao nekoliko knjiga pjesama i proze.

Ismet Žunić surađivao je u »Novom Beharu«. Njegovi izlomljeni stihovi govor su mahaljana, pa je vrlo uspio u obradi tih motiva, koji su građeni na njemu svojstven način. Pokraj pjesama piše i novele.

Musa Čazim-Ćatić predstavnik je mlađeg hrvatskog muslimanskog pjesničtva. U zreloj dobi svojih godina ostavio je sviet i za sobom neizbrisive tragove pjesničtva. Taj »bohem«, kako ga neki njegovi poznanici zovu, najsnažniji je hrvatski muslimanski pjesnik herceg-bosanskog Parnasa. Golem broj neobjavljenih pjesama, koje su mu izpadale iz njegovih poderanih džepova kaputa, nestao je, dok su neke pronađene i objavljene u »Novom Beharu« po prof. Aliji Nametku. Pokraj ovoga lirskog stvaranja, mnogo je prevodio iz turske književnosti.

Ilijas Dobardžić je također jedan lirik. Izdao je knjigu pjesama »Pjesme niz dolove«, koja je naišla na dobar priem kritike. U zadnje vrieme malo se javlja. Pjesme su mu u izlomljenim stihovima i imaju nešto osobitog u lakoći rime i ritma.

Mehmedalija Dizdar (Mak) izdao je knjigu pjesama, koja je kao prvienac dobro uspjela. Pjeva o hercegovačkim selima i kršu, kao i njegov brat Hamid. Pokraj pjesničtva piše i satire, te po koju novelu.

Rasim Filipović je odredio svoj pravac. Drame, koje su mu davane po svim hrvatskim kazalištima, imale su velikog uspjeha. Filipović je plodan dramski pisac, a najpoznatija mu je drama »Pauk«, koja je prije nego što je izašla, imala drugi naslov. Filipović pokraj drame piše i uspjele novele.


Munir Šanović Ekremov pokraj svog novinarskog rada bavi se i pisanjem novela. Njegove novele su zbijene, motivi su mu češće orientalni i puni mistike, Nedavno je izdao knjigu »Turska danas i sutra«, koja je imala liep uspjeh.

U ovom kratkom pregledu o bosansko-hercegovačkoj hrvatskoj muslimanskoj književnosti, prikazao sam od njegovog prvog stvaranja pa do danas. Iako su među ovima neki rođeni izvan granica Bosne i Hercegovine (Crna Gora i Sandžak), ipak su svi oni pisali hrvatski i u ijekavici. Oni su suživljeni s Bosnom i njenim stanovnicima. Oni su Hrvati muslimani. I svako srbsko otuđivanje hrvatskih muslimanskih književnika Beogradu, bilo je neuspjelo, jer su hrvatski muslimani književnici bih samo Hrvati, pa su kao takovi i ostali.

Golgota
<< 01/2009 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
15361

Powered by Blogger.ba