Čaršija
Na ćefencima zveckaju tepisi kao valjutci ledeni
na konjskim repovima ili na dlaci za kopitima.
Po crijepovima poput pepeljastog znoja dim se probija,
i mnoštvo prosjaka dućanske pragove obija.
Čaršija sve više mrtvačnice lik dobija:
radi se "sjajno",da se i koljenčit muhe ima kada.
Crvi toče i grizu joj srce,i čaršija izgleda sada
kao stado,koje metilj ništi ili crna avet glada.
O,ali u njenom srcu još stoji svijetla u Boga nada!
Ismet Žunić
