Pjesme su među trudima života kao cvijeće među dračom, kao voda živa, koja izvire zemlji iz srca među stijenama golim, kao glas nebeski, koji dolazi ne zna se odkud, i svuda raznosi miris skladanja. Otkle su došle narodne popijevke i kad su se rodile, znat će samo onaj, koji znade godinu i čas, u kome je sjeme malašno prevelikoga hrasta palo nasred planine, i kad su prvi njegovi listić: nazelenili kamenje. Ali ovo je barem istinito, da se nijesu pod klobucima narodne naše pjesme začele, niti su iz usta plemenitih izašle najprije. Duh skladanja ne gleda na haljinu, nego diše, gdje mu je drago; i srce, koje trepće u golim prsima, srce je ljudsko. Nije hrabrost zlatna stvar niti ljubav srebrna.
Pjesme su povijest naša, u njima tražimo dobro i zlo svoje Drugi puci štiju ih, prevode i čude se njima, a mi ih se sramimo i još ismijavamo svojim prosvijećenim barbarstvom. Pokupimo, braćo pokupimo svoje blago, prije nego ga vjetar vremena ne pogubi.
Hljeb iz zemlje, lijepost iz puka; puk nam je otac, a zemlja majka naša.
Nikola Tomaseo
